In memoriam BRANISLAV BRANKO ATANASKOVIĆ (1954-2020)

Branislav Branko Atanasković
(1954 – 2020)

Nemirno vreme u kome živimo odnelo je još jednog izuzetnog šahovskog radnika i zaljubljenika. Preminuo je Branislav Atanasković, dugogodišnji predsednik ŠK ”Beko” i potpredsednik Šahovskog saveza Jugoslavije.

Smrt ga je zatekla na mestu sekretara Ministarstva za zaštitu životne sredine. Branko je svoj radni vek i karijeru pre svega izgradio u tekstilnom gigantu ”Beko”, gde je, posle brojnih rukovodećih funkcija, za generalnog direktora imenovan 1992. godine. Za uspešan rad u privredi dobijao je mnoga priznanja, između ostalog i za YU menadžera godine u oblasti tekstilne industrije 1994. godine. U jednom mandatu bio je i narodni poslanik u Skupštini Srbije, a autor je brojnih stručnih tekstova i publikacija.

Priča o Branku ne bi bila kompletna bez sportske biografije. Mladost je proveo kao uspešan golman u FK ”Crvena zvezda”, a branio je za omladinsku i ”B” selekciju Jugoslavije. Bio je i član uprave rukometnog klubova ”Crvena zvezda”, ali ipak najduže se zadržao i najviše svog srca poklonio šahu.

Titulu majstorskog kandidata osvojio je 1979. godine, a nešto kasnije bio je jedan od osnivača i dugogodišnji predsednik šahovskog kluba ”Beko”, čiji je istoimena fabrika bila generalni sponzor, sve do gašenja kluba 2003. godine. Klub je od 1990 – 1994. godine od člana Beogradske lige postao prvoligaš i član elitnog društva. Brankove ambicije tu se nisu zaustavljale. Osvojena je šampionska titula 2000. godine, kao i druga mesta 2001. i 2002. godine, uz još nekoliko medalja na saveznom kupu.

Branko je u klubu bio sve – i predsednik i organizator, ali i prijatelj. Igrači će sa zadovoljstvom posvedočiti da je nekolicini od njih obezbedio i zaposlenje i rešavao druga važna pitanja, bio je čovek od reči i poštovanja za sve članove i prijatelje kluba.

Zbog svojih zasluga, za potpredsednika Šahovskog saveza Jugoslavije izabran je 1998. godine i na tom mestu zadržao se do 2000. godine. Tada je predsednik ŠSJ bio Zoran Lilić, i to je verovatno poslednji period za koji se može reći da je nacionalni savez imao dostojanstvo i uspešan rad, a kao posledica došla je i poslednja ekipna medalja: srebro sa ženskog prvenstva Evrope u Gruziji 1999. godine.

Iako, pre svega zbog narušenog zdravlja, Branko već dugo nije bio aktivan u šahovskom životu, njegov odlazak značiće istinski gubitak za sve njegove šahovske prijatelje i sve one koji su imali zadovoljstvo da se sa njim druže i sarađuju.